zar nemaš svoj stav?

*Dubioza Kolektiv

*Hayat

*Nada

*Usrana

* Država

ili Usranu Državu poput naše

Dvadeset i tri

"Mati i ja sinoć gledamo neki film... Ti si mogao biti režiser!"

To mi otac govori dok smo se vozili u autu.

- "Mog'o sam..."
- "Al' šta?"
- "Ništa."

U utorak kad sam se otišao upisati na fakultet je rekao da sam ga zajebao. Upisao sam Poslovnu Administraciju, a to je vanredno. Ide se 3 godine i plaća se 900 KM po semestru. Na redovnoj ekonomiji je prijemni iz matematike i na prvoj godini ima matematika... Ja sam je imao u prvom i drugom razredu i ne znam je. Problem je riješen, ne zanima me.

Na prijemnom jedna stranica pitanja iz demokratije, a na drugoj pitanja iz informatike.

Šta je indoktrinacija, alurizacija? STVARNO!?

Uredu, imao sam demokratiju u 3. razredu, ali to nismo učili,a nisam ni našao skriptu za tu "društvenu nauku".

Šta je modem? Ha ha ha...

Uglavnom to je to. Rezultati će biti na stranici unicerziteta.

Pozdrav iz Omege sa 4. sprata

Hvala vam još jednom, volim vas sve!

Teodosije je bio siroče, već... gotov 20 godina. Majka mu je umrla pri porodu, a otac ga je napustio ubrzo nakon tog nemilog događaja. Otišao je bez riječi, nije imao ni on kome reći da odlazi osim svojim roditeljima. Njegov otac je imao nekog novca koje je zaradio švercajući farmerke i ostalu odjeću iz Italije. Poslije tihog odlaska počeo je piti i umro je brzo, vjerovatno predozirajući se nekim žestokim pićem.

Dječaka Teodosija je odgajala njegova baka koja je već bila u kasnim pedesetim godinama svoga života. Naravno, nije bila toliko stara, ali uzmimo u obzir da se tada ženilo i udavalo sa 18, 17, 16, pa čak i sa 15 godina. Teodosijev djed je umro mlad, sa 25 godina iz nepoznatih razloga. Opet treba uzeti u obzir kako se mlado udavalo i ženilo tako se i umiralo. Znate, medicina i tehnologija su bile nerazvijene.

Teodosije nije imao prijatelja. Završio je osnovnu školu u koju je više zaobilazio nego dolazio redovno i učio. Za to je kriva finansijska situacija u kojoj je živio sa svojom bakom. Bio je jako depresivan.

Ponekad bi uzeo da čita neki časopis, ali mu je išlo teško. Govorio je „Koji sam ja baksuz. Parazit svoga vremena, bez igdje ikoga, nepismen.“

Poslije takvog sopstvenog saznanja Teodosije je znao pobijesniti i razbijati po maloj sobici u kojoj je živio sa bakom, koja je bila na samrti. Nakon kolapsa bi legao na svoj krevet i plakao. Bio je ljut na sebe i na oca. Više na oca, jer ga je stavio u pakao života. Nije mu se živilo. Htio je umrijeti.

Teodosije je rođen 28.02.1994. i bližio mu se dvadeseti rođendan. Htio je nešto promijeniti. Napraviti neku zabavu, ali nije imao koga pozvati, a nije imao niti sredstava. Bio je totalni samac.

Mada je ipak, sve isplanirao. Glumiće u isto vrijeme i sebe i goste na svome rođendanu.

Ušao je u sobu u kojoj je bio mrak. Bio je iznenađen. Onda se preobukao u nekog sasvim drugog čovjeka i upalio svijetlo. Postavio je par plišanih igračaka koje su predstavljale goste na rođendanu. Njegov prijatelj kojeg je igrao lično on, Teodosije i nekoliko plišanih igračaka su pjevali rođendansku pjesmu: „SREETAN ROĐEEENDAN TIIIII, SREEETAN ROĐEEEENDAN TIIIIII, SRETAN ROĐEEENDAN TEO-DO-SIJEEEE“

Poslije scene sa rođendanskom pjesmom, Teodosije je opet bio Teodosije, uplakan do koljena, sretan. „Imam najbolje prijatelje na svijetu“ govorio je kroz suze radosnice.

Ubrzo se preobukao u svog prijatelja i rekao „Teodosije imam poklon za tebe. Tu je u kutiji, lijepo spakovan i pripremljen. Otvori ga.“

Bio je već izmoren stalnim skidanjem i oblačenjem i svojom glumom, ali je uspio reći „Hvala! Hvala vam svima!“ i otvoriti poklon.

U kutiji umotanoj u lijepi zeleni ukrasni papir je bila špaga na kojoj je bila svezana omča.

„Hvala vam još jednom, volim vas sve!“ izustio je Teodosije prije nego što je stavio omču oko vrata i zakačio špagu za luster. Stao je na malu stolicu i...

Bilo mu je dosta svega. Njegovog života, okolnosti u porodici i kukavice oca. 

stoner.

Konačno sam ukapirao kako se bukiraju probe... i bukirao sam. Danas od 17 do 19h.

Ostalo ostaje isto, sranje. Denis nije došao, slomio vrat od gitare. Nije on ni g od gitariste.
Iste glupe pjesme, sjeban tempo, ispadanje. Pakao!

Sviđa mi se rečenica koju je Damir izustio: "Hajmo stoner, lagano. Lakše je svirati nešto svoje."
Bravo Damire.

Kad već nećeš pank svirat, sviraj sporo, jel?

Harun je ubacio neke orgulje i bili smo atmosferični i turobni u isto vrijeme. Sve to u pet minuta. Sačekam da dadnem ključ, bendu koji svira poslije nas.

Ni više ni manje nego "Hobson's Choice".

Upoznam se sa Saletom, pjevačem gore pomenutom benda i zaputim se putem ka kući.

Najviše nam fali gitarista, ovo mi dođe kao da sam sviram. Ako bude šta znala uradit Damirova sestra sljedeći put, biće dobro...

give me more wine i don't need bread

Snovi nekad znače da će se desiti, zato se treba paziti. Ponekad su signali da trebaš nešto uraditi.
Sanjam neku noć da ločem neko crno vino, a na flaši od vina omot od novog Black Sabbath-ovog albuma "13".
Uzeo sam taj signal zaozbiljno. Nisam našao vino sa Black Sabbath-om, ali jesam zato Ždrepčevu krv i naravno pustio Sabbatha. He he...

Mogu reći da je lijepo živjeti sam. Moji otišli na more.

Nemam više šta pametno reći. Cheers.

Biografija: GBH

GBH je započeo u Birminghamu (Engleska) 1980. godine svirajući koliko je često moguće na tom području. Kako bend kaže inicijali „GBH“ znače „Grevious Bodily Harm“, izraz korišten za napad u Britanskim sudovima (iako su ih pojedini prezirno nazivali „Great Big Haircuts“. Nakon što su osnovali ime na lokalnoj pank sceni, već je postojao metal bend pod imenom „GBH“, promijenili su ime u „Charged GBH“ kako bi izbjegli svađu (poslije raspada metal benda „Charged GBH“ je ponovo skraćen na „GBH“). Godine 1981. potpisali su ugovor sa Clay Recordsom i objavili „Leather, Bristles, Studs & Acne 12"“ i poslije toga „No Survivors i „Sick Boy“ EP-ove. Svoj prvi pravi album „City Babies Attacked By Rats“ izdali su 1982. godine, kada je pank scena Ujedinjenog Kraljevstva (u to vrijeme) cvjetala.

Muzika je bila brza i bijesna, ali ono što ih je odvojilo od njihovih brzih i bijesnih savremenika (The Exploited, Discharge, Varukers, itd...) su bili tekstovi. Dok su drugi bendovi pisali o politici i ratovima, GBH je imao pjesme o ubijanju, nekrofiliji, misterioznim ubistvima, čak i ženama čije su utrobe bile od stakla kako bi svijet vidio unutrašnjost. Ovo je odvojilo GBH od njihovih savremenika na pank sceni (za bolje ili za gore). Godine 1983. objavili su svoj drugi studijski album, nastavak pod nazivom „City Baby's Revenge“ rezultirajući prvom Sjeverno američkom turnejom sa bendom „Social Distorsion“. Kasnije te godine, izdali su singlove „Catch 23“ i „Give Me Fire“

Godine 1984. objavili su 12“ singl koji se nije pokazao dobro kao prethodna izdanja. U ovo vrijeme,  pank u Ujedinjenom Kraljevstvu je brzo nestajao i budućnost za bendove poput „GBH“-a je bila pusta. Povrh svega, morali su zamijeniti bubnjara Wilfa i potpisati ugovor za „Rough Justice“. Bend je objavio niz albuma koji su bili slabiji, pa je i prodaja albuma opadala, „Midnight Madness and Beyond“ (1986), „No Need to Panic“ (1987), „Wot a Bargin“ (1988), „A Fridge too Far“ (1989), „From Here to Reality“ (1990) i „Church of Truely Warped“ (1992). Ali su makar bili konstantni.  Albumi su imali metal osjećaj (krivac je kokain?) pa su kritike i recenzije bile lošije. Moguće je da, pjevač Colin više nije bio prepoznatljiv kao čovjek sa kosom koja prkosi gravitaciji, a scena je bila modno orijentisana.

Nakon dvogodišnje neprestane turneje promovirajući album „Church of Truely Warped“ otpustili su svog menadžera i potpisali ugovor sa njemačkom diskografskom kućom „We Bite Records“, te objavili album „Punk Junkies“ 1996. godine. „Rough Justice“ je izdao album „Punk Junkies“ u Americi. U ovom trenutku, pank je ponovo postao velik i mnogi stari bendovi su se ponovo okupili zbog festivala „Holiday in the Sun“. Na ovom festivali su nastupili stari bendovi, novi bendovi, dobri bendovi, loši bendovi i obični pohlepni neiskreni bendovi. „GBH“ je mogao ponosno reći da su nastavili svirati u teška vremena, te da nisu prestali kada je novac pobjegao.

Nakon ovoga, slijedi duga pauza sa turnejama, uprkos tome svirali su na „Holiday in the Sun“ festivalu. Njihovo sljedeće izdanje bilo je „Punk Rock Ambulance“ 2000. godine, split sa bendom „Billyclub“, popraćeno turnejom po Americi. Još uvijek imaju dosta obožavatelja u cijelom svijetu. Godine 2002. su objavili album „HA HA“ za „Go Kart Records“ i svirali na Zapadnoj Obali sa bendom „Circle Jerks“.

Objavili su još i „Cruel And Unusual“ 2004. godine za „Idol“ i „Perfume And Piss“ 2010. godine za „Hellcat“. 

fix me.

Ja kad god sam pisao o svom nekom bendu, uvijek je bilo sranje. I sad je. Isti ljudi, isti problemi. Iste pjesme, iste gluposti. Različiti ukusi, različite vještine.

Šalje neki dan moj jaran Damir sms meni, govoreći kako je našao gitaristu naših godina. Kasnije tog dana posla mi i link njegovog profila. Dodam ja njega. Vidim ja to je neki pozer, minđušica na obrvi, nema sekunde brade, djetinjasto izgleda. Nema ništa od njega.

Zovnem u utorak ovog Anesa što drži te probe u Domu Mladih, kaže nam u četvrtak da ima termin od 19 do 21h. Super. Kažem mu da će nas doći dvojca.

Ja pred Dom, ono Denis koji nema pojma svirat, Harun koji je prije svirao klavijature s nama, neka cura, mrka ko ugalj i Damir himself. Okrenemo se prema cesti ide dotični "gitarista naših godina" bez gitare.

Pomislih u sebi "koje sranje". Dok nam je ovaj objasnio sve, a jednom sam to već slušao, prošle godine, ko se sjeća onih postova kad sam svirao neki pop...

Kaže taj dotični "neću ja svirati, došao onako na probu". Šapće meni damir "al nas sjeba lik".

Damir krenu sa Nirvanom, haj dobro. Poslije svirali Nothing Else Matters. Uzeo taj Anes bas da svira, sviram ja, svira on, ovaj pozer nabada one akorde, Čimpo dirka dirke na klavijaturi. Govori Anes ovom "ispadaš". Poče govorit ta pozerčina "ne ide tako ritam uopšte." Ovaj mu reče da ide. Nastavišmo tako do balčeka što bi moj djed reko.

Elem, ovo će bit karina u budućnosti ako je bude.

Valjda ćemo zasvirati Fix Me.